Naučna istraživanja su, kod gojaznih pasa i mačaka, dokazala iste zdravstvene probleme kao i kod gojaznih ljudi. Kod mačaka se u vezu sa gojaznošću dovode neoplazije (tumori), dentalne bolesti, dermatološki problemi i bolesti donjih mokraćnih puteva. Kod pasa je situacija dramatičnija - diabetes, pankreatitis, hipotireoidizam, bolesti donjih mokraćnih puteva, dentalne bolesti, neoplazije, osteoartritis, hipertenzija i smanjena funkcija bubrega. Gojaznost pogoršava i postojeće mišićno-skeletne probleme, opstrukciju gornjih disajnih puteva, pogoršava porođajne komplikacije, usporava zarastanje rana, povećava rizik prilikom hirurških zahvata i skraćuje životni vek.
Prevencija ili lečenje gojaznosti može odložiti i/ili sprečiti pojavu gore navedenih bolesti koje se dovode u usku vezu sa prekomernom telesnom masom. Uspešan program gubitka telesne mase zahteva smanjeni unos kalorija i povećanu fizičku aktivnost, ali bez samosvesnog i disciplinovanog vlasnika ovo nije lako sprovesti u delo.
Gubitak telesne mase usko je povezan sa sniženjem nivoa triglicerida, holesterola, tiroksina i leptina, i dalje povećava učinak lekova kao što je npr. insulin.
Rizični faktori za nastanak gojaznosti
1. genetika
a) psi – zlatni retriver, koker španijel, labrador, dalmatinac, rotvajler imaju mnogo veću rasnu predispoziciju za pojavu gojaznosti od ostalih rasa
b) mačke – rasa kod mačaka nema tako veliki uticaj, ali su zato način ishrane i držanja izrazito važni
2. pol
a) psi – sterilisane kuje imaju dvostruko veći rizik od gojaznosti nego nesterilisane, a ista je situacija i kod kastriranih pasa
b) mačke – mužjaci imaju veću predispoziciju za nastanak gojaznosti od ženki. Takođe, sterilizacija mačaka povećava rizik od nastanka gojaznosti smanjujući brzinu metabolizma za najmanje 25%.
3. starost – sa starošću se povećava rizik za pojavu gojaznosti
4. aktivnost – smanjena aktivnost podjednako dovodi do pojave gojaznosti kod pasa i kod mačaka.
5. hrana i način hranjenja – visokopalatabilna hrana, stalan pristup hrani, neumesno hranjenje i hrana izrazito bogata mastima i ugljenim hidratima dovode do gojaznosti.
6. ostali faktori – način držanja: psi i mačke koji žive u stanu češće su gojazni od ostalih
Prevencija gojaznosti
Broj gojaznih životinja raste proporcionalno u celom svetu. Postoje različite studije, ali dokazano je da je u SAD-u preko 35% mačaka gojazno, a između 10-11 godina starosti preko 45% ih je ugojeno. Kod pasa ovaj broj varira između 24%-34%.
Prevencija gojaznosti zahteva fokusiranje na ishranu, povećanje fizičke aktivnosti, ali i edukaciju vlasnika o ovom problemu.
Telesna masa se može kontrolisati na dva načina. Prvi je kroz smanjen unos hrane, ali je ovaj način loš jer dovodi do dugotrajnog gladovanja životinje. Drugi je način kroz unos normalnog volumena nisko-energetske hrane i jedino je ovaj način ispravan. Cilj je redukovati unos energije, a pri tome osigurati dovoljnu količinu ostalih nutrijenata u pravilnim odnosima, podstaći oksidaciju masnog tkiva uz očuvanje mišićne mase i osigurati osećaj sitosti. Jedina pouzdana formula na našem tržištu je Hill's r/d (postoji formula za pse i formula za mačke u suvom obliku).
Ova formula sadrži manje energije i masti, a više vlakana koja daju osećaj sitosti, dodat je L-karnitin koji povećava konverziju masti u energiju i dodata je vrhunska antioksidativna formula koja smanjuje oksidativno oštećenje ćelija koje je veće kod gojaznih životinja. Ova formula, uprkos niskom sadržaju masti, ima izrazito visoku palatabilnost - jestivost i vrlo je lako napraviti prelaz na ovu hranu. Životinju treba hraniti prema željenoj, a ne trenutnoj težini. Svakako treba paziti na brzinu gubitka telesne mase i pravilno je ako životinja gubi oko 1% telesne mase nedeljno. Kada postignete željenu telesnu masu vašeg ljubimca, svakako je dobro preći na Hill's w/d (takođe, postoji formula za pse, formula za mačke i u suvom i u konzerviranom obliku) koji će pomoći u održavanju idealne telesne mase.
Goran Bezrok, dr.vet.med.
Hill's – izbor broj 1. veterinara celog sveta!